
Kada razmišljamo o seksualnom radu u Srbiji, fokusiramo se na malu skupinu ljudi koji se njime bave iz različitih razloga i s različitim namjerama.
Na samom početku važno je istaknuti da o seksualnom radu najviše raspravljaju oni koji nisu izravno uključeni u ovo područje. Seksualni radnici se rijetko pozivaju da sudjeluju u raspravama. Upravo iz tog razloga je osnovana organizacija Dobra Družba, kako bi se omogućila uspostava dijaloga između državnih institucija i nas, gdje bismo mogli podijeliti naša dugogodišnja i zajednička iskustva.
Želimo da nas u javnim raspravama predstavljaju kompetentni pojedinci koji mogu govoriti na temelju stvarnog iskustva, umjesto da se fokusiraju uglavnom na negativne strane ove industrije. Često čujemo priče iz policijskih i pravničkih krugova koji ne oslikavaju potpunu sliku industrije koja obuhvaća puno više od same prostitucije.
Često se u raspravama otkrivaju osobna mišljenja i predrasude umjesto stvarnog razumijevanja problematike. Seksualni rad postoji od pamtivijeka, čak i prije postojanja raznih državnih tvorevina na ovim prostorima. Ne treba nepromišljeno preuzimati modele iz drugih zemalja kada imamo priliku da stvorimo jedinstven pristup prilagođen Srbiji.
Moramo se zapitati zašto su ove teme često tema jutarnjih emisija. Zašto se seksualni rad odvija u stambenim područjima gdje žive obitelji, starije osobe i djeca? Zašto blizu crkve, škole i vrtića? Rezultat je to višegodišnjeg ignoriranja problema i nerada. Prostitucija je postala ugrađena u tkivo društva, uključujući politiku i medije.
Na kraju, moramo shvatiti da se od 1990-ih nije puno promijenilo. Srbija je i dalje jedna od glavnih zemalja porijekla kriminalnih aktivnosti i seksualnih radnika.
Žiga Sedevčič
Predsednik Saveta organizacija Dobra Družba Srbija
Odgovor na navedene nejasnoće iz emisije:
Organizacija Dobra Družba jasno se definira po pitanju legalizacije prostitucije. Ne podržavamo legalizaciju koja bi omogućila zapošljavanje prostitutki za minimalnu plaću. Smatramo da prostitucija treba ostati u domeni obrta i samostalnog poduzetništva. Umjesto legalizacije, zalažemo se za regulaciju i dekriminalizaciju, koja bi se mogla provoditi uz određena vremenska i kvantitativna ograničenja.
Važno je uspostaviti konstruktivan dijalog između države, društva i zajednice seksualnih radnika. Država može učinkovito kontrolirati ovo područje samo uz suradnju zajednice seksualnih radnika, koje su uključene u procese edukacije, licenciranja te kontrole i transparentnosti sektora.
Radi sigurnosti i kvalitete predlažemo uvođenje sustava koncesija za pravne osobe koji bi omogućio primjerene uvjete rada za radnike u industriji za odrasle.
Nakon uspostave zakonskog okvira za seksualni rad u Srbiji, imalo bi smisla uvesti strože kazne za neregistrirano i ilegalno obavljanje te djelatnosti izvan zakonom definiranih zona.
Strože kazne poslužile bi kao sredstvo odvraćanja za smanjenje nezakonitih aktivnosti i povezanih rizika kao što su izrabljivanje, nasilje i zdravlje radnika.
U tu svrhu bilo bi korisno uspostaviti posebne jedinice unutar agencija za provođenje zakona, specijalizirane za kontrolu seksualnog rada. Ove jedinice mogle bi surađivati s drugim državnim institucijama i nevladinim organizacijama u pružanju podrške i pomoći onima koji bi mogli biti prisiljeni na ovu vrstu posla ili žrtvama izrabljivanja.
Za sveobuhvatan pristup rješavanju ovog problema potrebno je uspostaviti i mehanizme za prepoznavanje i pomoć potencijalnim žrtvama trgovine ljudima i iskorištavanja.
Uvođenje zakonskih okvira i strožih kazni tako bi moglo doprinijeti većoj transparentnosti i uređenosti seksualne industrije u Srbiji, a istovremeno poboljšati sigurnosne i zdravstvene uvjete za radnike u ovoj industriji.
Kako bi se prevladala stigma između seksualnih radnika i države, organizacije seksualnih radnika trebale bi se pobrinuti za obrazovanje, zdravstvo i organizaciju te uspostaviti sustav koji bi jamčio anonimnost radnicima izvan industrije i korištenje umjetničkih imena unutar nje.
Oporezivanje seksualnog rada predmet je žustre rasprave u mnogim zemljama, jer se suočavaju s brojnim izazovima u vezi s legalizacijom i regulacijom ove industrije. Austrija je jedna od zemalja koje su uvele paušalni sustav oporezivanja seksualnog rada, koji omogućuje transparentniji i organiziraniji oblik te djelatnosti.
Prijedlog bi mogao biti da se seksualni radnici jave na početku svog svakodnevnog rada u posebno određenim i koncesiranim objektima ili prostorijama. Tamo biste paušalno plaćali svoju dnevnu aktivnost. Takav bi sustav omogućio veću transparentnost, a istovremeno bi država kroz oporezivanje mogla dobiti dodatna sredstva.
Paušalno plaćanje također bi moglo olakšati administrativno opterećenje za radnike u ovoj djelatnosti i omogućiti veću pravnu zaštitu. Osim toga, ovaj oblik regulacije mogao bi učinkovitije pružiti zdravstvenu skrb i druge usluge koje su ključne za sigurnost i dobrobit svih uključenih.
Naš primarni cilj je smanjiti broj ljudi koji se bave tradicionalnom prostitucijom i preusmjeriti ih na druge segmente industrije za odrasle, uključujući one koji pomažu osobama s invaliditetom.
U Sloveniji je porezna osnovica za paušale između 4-6%.Ovaj oblik samozapošljavanja također može uključivati sve vrste seksualnog rada.
Treba istaknuti i problem prodaje djece iz rodilišta. Monetizacija na ovaj način također je problem koji se ne može zanemariti.
Što se tiče porno industrije, istina je da se vaginalne spužve koriste tijekom menstrualnog ciklusa. Ipak, treba napomenuti da su žene u ovoj industriji često među bolje plaćenima u odnosu na druge sektore, za razliku od muškaraca u ovoj industriji.
Srbija je posebna u regiji po tržištu seksualnih usluga, jer su cijene znatno više u odnosu na druge susjedne zemlje. Iako bi se moglo zaključiti da bi se cijena seksualnih usluga trebala vezati uz prosječnu plaću u zemlji, to u Srbiji nije nužno pravilo. Unatoč činjenici da prosječna plaća može biti na određenoj razini, tržište seksualnih usluga u Srbiji jedno je od najskupljih u Europi. Ovaj jaz između opće ekonomske situacije i cijena u seks industriji može ukazivati na složenost i dinamiku ovog tržišta u našoj zemlji.
Gospodine Peroviću, razumijemo vaš stav po pitanju sudskih sporova. Međutim, treba naglasiti da je svaki sudski predmet jedinstven i odražava specifične okolnosti svakog slučaja.
Kao iu građevinarstvu, ugostiteljstvu i drugim djelatnostima, sudski slučajevi mogu otkriti zlouporabe, nedosljednosti i druge nepravilnosti koje treba riješiti. Sudski slučajevi mogu biti samo podsjetnik na ono što nije u redu, ali su i podsjetnik na potrebu reforme zakona i poboljšanja u određenom sektoru.
Što se kršćanstva tiče, istina je da su priče o Isusu i prostitutkama dokaz njegove ljubavi i prihvaćanja svih, bez obzira na njihov društveni status ili profesiju. Ove priče mogu poslužiti kao podsjetnik da bismo trebali imati više razumijevanja i prihvaćanja svih ljudi.
Isus je sa suosjećanjem i razumijevanjem pristupao prostitutkama, lopovima i otpadnicima, prikazujući se kao zaštitnik marginaliziranih. Žene koje su bile u dodiru sa svijetom prostitucije klanjale su mu se pomazanjem. Marija Magdalena, jedna od njegovih najbližih učenica, također je bila povezana s ovim zanimanjem. Tijekom svog života Isus je držao posebno mjesto za žene s iskustvima koja su često bila zanemarena u društvu.
Morate shvatiti da ima puno časnih sestara koje su bile seksualne radnice i završile u samostanima. To nam pokazuje da je svaka osoba jedinstvena i da svatko ima priliku transformirati se, rasti i pronaći nove putove u životu.
Pitanje reguliranja seksualnog rada nije samo birokratsko ili pravno pitanje, već i duboko humanitarno. Stvaranje sigurnih i poticajnih okruženja može pomoći ovim osobama da pronađu novi smjer u životu, kao što su neki pronašli u duhovnom pozivu samostana.
Što se tiče pitanja g. Markoviča (novinara), spominje koliko bi se djece u školi hvalilo da im se mama bavi seksom. U slučaju da se to dogodi, potrebno je prijaviti službi socijalnog rada, jer ova informacija nije za osobe koje nisu punoljetne (punoljetne). Većina seksualnih radnica su samohrane majke – to nema veze s industrijom za odrasle, već sa stanjem u zemlji. Važno je razumjeti da zakonska regulativa seksualnog rada i adekvatna zaštita prava radnika mogu pružiti mehanizme za sprječavanje izrabljivanja i prisilnog rada. Kao i u svakoj industriji, postoji potreba za odgovarajućom regulativom i nadzorom.
Također je važno razumjeti da su mnoge žene u seksualnoj industriji tu iz raznih razloga, uključujući društveno-ekonomske. Nekima je to možda jedini način da zarade za život za sebe i svoju obitelj. Kriminaliziranje ili stigmatiziranje ovih žena neće riješiti problem.
Konačno, kao što ste ispravno istaknuli, imperativ je da se prema seksualnim radnicima odnosimo s dostojanstvom i poštovanjem.
Na kraju, samo bismo vas zamolili da od seksualnih radnika ne pravite žrtve, već da ih osnažite pravima!
Hvala,
Organizacija Dobra Družba