https://www.sodnapraksa.si/?q=prostitucija&database[SOVS]=SOVS&database[IESP]=IESP&database[VDSS]=VDSS&database[UPRS]=UPRS&_submit=i%C5%A1%C4%8Di&rowsPerPage=20&page=0&id=2015081111445149
U Sloveniji se, kada dođe do hapšenja na osnovu policijskih istraga, često susrećemo s problemom teškog pribavljanja dokaza, nepouzdanim svjedocima i neutemeljenim sumnjama. Policija u ovakvim situacijama često koristi t. zv. kazneni “prostitucijski trojac”:
– zloupotreba prostitucije,
– iskorištavanje prostitucije (uključujući ekonomsko iskorištavanje),
– organizacija prostitucije.
Ova kaznena djela kategorizirana su kao djela protiv tijela, što znači da optuženi imaju pravo na obranu iz pritvora koji ne smije trajati duže od godine dana. No, ova praksa često vodi do nesrazmjernih posljedica za optužene, posebno ako se kasnije utvrdi da nisu krivi.
Kao primjer, u slučaju “Erotskog masažnog salona” gdje se dokazalo da optuženi nisu krivi, osobe su morale izdržavati poslovne i psihičke posljedice hapšenja i medijske osude. Na kraju, država nije mogla izplatiti naknadu štete izdvaja samo skromnih 15.000 EUR.
Glavni problem sa “prostitucijskim trojcem” potječe iz 2008. godine. Prema zakonu, prostitucija je kazneno djelo samo ako je jedna od strana fizička osoba. No, bordelstvo je dopušteno pod određenim uvjetima, ali svi akteri moraju biti pravne osobe s potpisanim ugovorom o suradnji.
Ova zakonodavna praksa u Sloveniji često ne uzima u obzir stvarno stanje na terenu i iskustva seksualnih radnika, čija zajednica nije formalno priznata. Također, često se u sudskim presudama ne prepoznaje prostitucija kao ekonomska aktivnost, iako se de facto takvom smatra od 2008. godine.
Jedno od nesporazuma je i poslovni model “lady drinkova”, gdje kupac plaća za piće i vrijeme s plesačicom, a ne prostitutkom. Ovaj model je globalno rasprostranjen i predstavlja osnovni izvor prihoda za mnoge radnike.
U zakonodavstvu se do sada nije razmatrao poduzetnički aspekt organizacije prostitucije. Srećom, prostitucija u Sloveniji nije legalizirana, što znači da u našem pravnom sustavu za ovu djelatnost ne postoji priznato zanimanje.
U praksi, barske plesačice često imaju organizirano stanovanje u sklopu kluba ili u njegovoj blizini, plaćeno od strane poslodavca. I dok se osnovna plaća može temeljiti na broju posluženih pića, sve preko norme se smatra bonusom.
U mnogim slučajevima, postavlja se pitanje jesu li seksualni radnici u potpunosti informirani o svojim pravima i relevantnoj zakonodaji. Dok mnogi zarađuju dovoljno za osnovne potrebe, pitanje je zašto su se uopće odlučili za takav posao.
U suštini, dok Slovenija ima naprednu zakonodavnu osnovu u vezi s seksualnim radom, implementacija u praksi često zaostaje. Potrebno je bolje razumijevanje i priznavanje prava i potreba seksualnih radnika, kao i nužnost promjene percepcije javnosti i pravosuđa o ovoj osjetljivoj temi.
